Prava vjera

SBC - Savez živih crkava ujedinjenih poslanjem i služenjem svojim lokalnim zajednicama

Što je to prava vjera u Boga?

Što je to prava vjera u Boga? Pretpostavljam da se to pitanje baš i ne postavlja često, jer je puno stupica i neželjenih konfliktnih situacija. Ljudi obično odgovaraju teološki – ističu pravovjernost i doktrine, objašnjavaju crkvenu povijest ili nabrajaju tradicije koje obdržavaju. Nerijetko se na kraju i posvađaju oko toga koji je pristup pravi. Vjera u Boga je mnogima ono što oni čine,  ili barem misle da bi trebali činiti za Boga.

No, Biblija drukčije govori o vjeri. Ona je pouzdanje da nas Bog Stvoritelj ljubi i da čuva naš život u svim okolnostima. Vjerovati mu znači opustiti se u njegovoj blizini, pa čak i u najgorim životnim okolnostima. Takvih, znamo ima jako mnogo – od bolesti i smrti koja nas okružuje preko neimaštine i patnje koja mnoge snalazi tuđom krivicom do spletki i zlostavljanja iz kojih kao da ne postoji izlaz. Vjera u tim okolnostima je odluka i čudo. Čovjekovo predanje Bogu nikad ne ostaje visiti u zraku, i usred najgorih okolnosti nailazi na božanski odgovor. Izraziti Bogu štovanje kao Bogu i Gospodaru našeg života u svim prilikama – to je vjera.

Vrijeme je godišnjih odmora, pa Vam, dragi čitatelji, želim da i svojoj duši priuštite odmor tako što ćete svoje okolnosti predati Bogu s pouzdanjem. Možete moliti zajedno s Psalmistom u 27 Psalmu:

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štiti života moga: pred kime da strepim? Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji: nek' i rat plane protiv mene i tada pun sam pouzdanja. Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam. U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

I sada uzdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinostiti žrtve radosne, Gospodinu ću pjevat i klicati. Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi  budi, usliši me! Moje mi srce govori: 'Traži lice njegovo!' Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti!

Nauči, me, Gospodine, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. Bijesu dušmana mojih ne predaj me jer ustdoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u  Gospodina se uzdaj!

p. Toma Magda