U Ivanovom evanđelju u 8. poglavlju nalazimo izvješće o Isusovu neplaniranom i neuobičajenom susretu s jednom ženom. Naime, Isus je u hramu i uči narod. Iznenada, farizeji dovode Isusu ženu koja je uhvaćena u preljubu. Nažalost, razlog tome nije njihova želja i revnost da očiste Jeruzalem i općenito naciju od nemorala, već ostvarenje njihovih osobnih ciljeva. U borbi za očuvanje svoje političke pozicije i vlasti, odlučili su Isusu postaviti stupicu i riješiti ga se kao neugodnog konkurenta. U tom pokušaju ova je žena puko sredstvo, kolateralna žrtva. Našla se u krivo vrijeme na krivom mjestu. U jednom trenutku je bila s nekim neimenovanim muškarcem (o kojemu, usput rečeno, ništa ne znamo i kojega nitko nije priveo) a u slijedećem joj upadaju u sobu specijalne farizejske snage i odvode je u hram pred Isusa, novog popularnog rabina i okupljene ljude. Svi ti ljudi su odmah saznali što je ona činila. Njezina krivica je javno obznanjena. To i nije toliko strašno kao slijedeće na redu: dok žena stoji na sredini izložena pogledima znatiželjnika, farizeji kreću u ostvarivanje plana i okreću se Isusu: Mojsije nam je rekao da takve žene kamenujemo, a što ti kažeš?
Nakon prvog šoka zbog čitave ove strke i prekida predavanja, nastaje tajac. Isus se saginje i nešto piše prstom po tlu. Vjerujem da su u tom trenutku mnogi pokušavali Isusu preko ramena virnuti ne bi li vidjeli što to piše. To i našu maštu golica zar ne? Mnogi su tumači Biblije pokušali dati svoju verziju što je to Isus pisao. Budući da Isus ne odgovara, farizeji se počinju nadati kako im plan uspijeva i kako im Isus nema što odgovoriti jer što god da kaže, izgubit će. Ako kaže pustite je, onda se izravno protivi Mojsijevoj odnosno Božjoj zapovijedi. Ako kaže kamenujte je, onda se zamjera Rimljanima jer nitko osim njih nije mogao izvršiti smrtnu kaznu a također gubi i svoj kredibilitet u narodu kao onaj koji se zauzima za slabe i nemoćne. Zbog toga su farizeji počeli navaljivati na Isusa tražeći da se izjasni.
U jednom trenutku se Isus uspravlja i jednostavno kaže: „Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen na nju“, i opet se sagnuo i pisao po tlu. Za nekoliko trenutaka prostor se ispraznio. Očito su svi hrabri tužitelji imali putra na glavi i zbrisali van, i to kaže Biblija, od najstarijih do najmlađih. No vratimo se korak nazad. Svi smo mi koji čitamo priču, zajedno s onima koji su tamo stajali zainteresirani smo što je Isus to pisao po tlu. Osobno mislim da je važnije pitanje zašto je Isus to učinio. Vjerujem da je razlog jednostavan. U trenutku kad se Isus sagnuo, povukao je za sobom sve poglede koji su do tada bili prikovani za ovu jadnu ženu. Isus ju je jednostavno zaštitio i izvukao ispod reflektora. Nakon toga se elegantno riješio svih tužitelja i advokata i na kraju kaže Ivan u svom Evanđelju, Isus je ostao sam sa ženom. Tada Isus završava ovu situaciju: ženo gdje su, nitko te ne osudi? Nitko Gospodine odgovori žena. Ni ja te ne osuđujem reče Isus, Idi i od sada ne griješi više.što nam to govori? S grijehom se nije igrati i ne treba ga uzimati olako. S druge strane imamo Boga koji je zainetersiran izbaviti nas od grijeha, osobno se susresti s nama ne kao sudac nego kao prijatelj. Za Boga ne postoje kolateralne žrtve, postoje osobe s kojima se želi susresti i promijeniti im život nabolje.