Prema podacima Svjetskoga baptistističkog saveza ukupan broj baptista u svijetu
(kršteni članovi, njihova djeca i još nekršteni članovi)
kreće se oko 110 milijuna, a prema procjenama u koje su uključene baptističke crkve i udruženja izvan dostupnoga statističkog obuhvata, ukupan broj baptista iznosi preko 150 milijuna.
Baptističke crkve ubrajaju se, uz pentekostalne, među danas najbrže rastuće svjetske
Počeci baptizma - Engleska, konac 16. stoljeća
1534. Engleska crkva odvaja se od Rima i postepeno prihvaća protestantski nauk.
Za vrijeme Elizabete I (1558.-1603.) formiraju se u Engleskoj crkvi grupe, nazvane puritancima (lat. purus - čist) koje žele do kraja reformiranu crkvu na protestantskim načelima.
Dio puritanca nastavlja djelovati unutar Engleske crkve, a neke se grupe izdvajaju. Potonje nazivaju separatistima ili nonkonformistima. Formiraju se u 1580-im godinama i trpe progonstva. Jedna od takvih grupa, koju vode John Smyth i Thomas Helwys, iseljava se početkom 17. stoljeća u Nizozemsku. U Nizozemskoj dolaze u dodir s menonitima, umjerenim anabaptističkim krilom, od kojih usvajaju nauk o krštenju vjernika.
Anabaptisti
Anabaptistička gibanja prvotno su nastala u okviru švicarske reformacije oko 1523. Nazivaju ih protestantskim radikalima ili trećim krilom europske kontinentalne reformacije. Trpjeli su velike progone i od katoličke i od protestantske strane. Vjerska načela umjerenih anabaptističkih grupa, tzv. biblicista, bliska su učenju ranih engleskih baptista.
Njihova se radikalnost ogledala u činjenici što su zabacivali crkvene tradicije u korist biblijskih načela, valjanim su držali krštenje odraslih, svjesnih vjernika, inzistirali su na strogom odvajanju crkve od države, ponovnom otkrivanju neposrednog zajedništva u kršćanskom duhu, te na strogom etičkom životu.
Za razliku od baptizma, koji nosi obilježja organiziranog pokreta i jasne crkvenosti, anabaptizam, koji mu je prethodio, više se razumijeva kao šarenilo različitih radikalnijih reformacijskih duhovnih gibanja.
Baptisti su odbacivali naziv „anabaptist", koji se u ono vrijeme vezivao uz ponovno krštenje, jer njihova nakana nije bilo „ponovno krštavati", već krstiti svjesne vjernike. Naziv „baptist" udomaćio se do konca 17. stoljeća.