Treći kamp za pastore i njihove obitelji na Činti
- Detalji
- Kategorija: IBA -novosti
- Kreirano 11 kolovoz 2011
- Napisao/la Giorgio Grlj
- Hitovi: 524
Bog je dobar. Uvijek je dobar. To je njegova narav
Činta, kolovoz 2011. (IBA) - I ove je godine (1. - 8. kolovoz) održan odmor za pastore i njihove obitelji na Činti. Ovaj projekt Saveza BC, čini se, ima sve veću popularnost, jer je kamp bio sasvim popunjen. Polako se prepoznaje da je Činta najbolja, a tome svakako doprinosi izuzetno mjesto, dobra hrana, dobro društvo i naravno, druženje uz Božju riječ.
Gost govornik bio je ove godine Dr. Gary Nelson iz Kanade. Gary je po zvanju misiolog, a trenutno služi kao direktor Tyndale University College-a i Tyndale Seminary u Torontu. Mnoge je godine proveo u službi kao pastor u urbanim kanadskim baptističkim crkvama, a onda i kao glavni tajnik kanadskih Baptista. Budući da poznaje službu i srce pastorskog rada, lako se bilo naći u njegovim večernjim propovijedima.
Zlatna se nit ovih propovijedi može sažeti pod temom: Ako želimo biti uspješni u kršćanskoj službi, trebamo prepoznati kad Bog radi i stati uz njega. Nekad pastori kao 'prezauzete Marte' ne prepoznaju da je vrijeme sjesti do Isusovih nogu i ostaviti po strani sve 'važne' stvari, jer upravo takvi 'Božji trenuci', kad sjedimo do Kristovih nogu, čine službu dostojnom obavljanja.
Zatim, lako se događa, posebno u ovo vrijeme kad ljudi sve više gube kršćanski identitet i naviku odlaska u crkvu, da budemo ogorčeni i frustrirani jer smo mi u crkvi sve tako dobro za njih pripremili. No, ako se nešto treba znati o Bogu Biblije, onda je to činjenica da je on Bog koji traži čovjeka. Isus u Ivanu 5 nalazi čovjeka koji 38 godina sjedi uz bazen i čeka da se dogodi čudo. Isus mu daje čudo – ali mimo očekivanja. Tri stvari Isus čini koje se uglavnom kose s našim pristupima. Prvo, Isus nalazi toga čovjeka ondje gdje on je. Drugo, Isus djeluje mimo očekvianja. I treće, Isus tek na kraju s njim govori o duhovnim stvarima. Mi često radimo po obrascu da 'oni' nađu nas, da se uklope u naše 'korake' duhovnosti i naravno, da najprije slušaju naše propovijedanje (brigu za tjelesne potrebe ljudi neki su čak i prozvali grešnom). Nije čudo da smo razočarani, ali i više od toga.
Gary je u više navrata naš pogled svratio na crkveni 'establishment' – tj. crkvene dužnosnike i one koji se tako osjećaju, a koji određuju pravila u crkvi. Zanmiljivo je vidjeti kako takvi ljudi reagiraju kad Isus čini nešto nevjerojatno i kad nalazi grešnike. Oni se snebivaju i ne mogu prihvatiti to božansko djelo: 'Ne možeš nositi postelju u subotu! To zakon ne dozvoljava!'. No zahtjev pravim Kristovim sljedbanicima je zapravo jednostavan: Bog radi kako hoće. Ako želimo biti s njim, moramo se prikloniti njemu i njegovoj volji.
Čitajući uvodnu molitvu u Poslanicu Filipljanima, Gary je zatim istražio kako biti uspješan u službi Božjoj. Uspjeh nije ono najbolje što postoji, nego ono što je pravi put za tebe. To je problematično, jer svijet uspjeh mjeri brojem ljudi koji služe tebi i koliko će ti to novaca donijeti. U Kraljevstvu nebeskom, uspjeh se mjeri brojem ljudi kojima ti služiš bez obzira koliko će ti to ugleda donijeti u očima ljudi. U tom konceptu volja Božja nije uzana nit po kojoj balansiramo, nego park u kome postoje mnogi putovi i u kome možemo izabrati koji od njih je nama najljepši.
Na kraju, slijedili smo s Garyjem put kojim je prošla Efeška crkva – od njezinih početaka, kad je promijenila teksturu grada u kome je nastala, do njenog kraja. Promatrajući kritiku te crkve u Otkrivenju 2, postavilo se pitanje je li moguće da crkva čini sve ispravno, a da opet bude u krivu? Očito je da je moguće. Doktrinarna ispravnost, koliko god važna bila, ne može zamijeniti ljubav prema Bogu i onome što Bog ljubi. Crkva koja ima svo pravovjerje svijeta a nema ljubavi, ne može napredovati. Ljubav je prva – kaže Krist crkvi u Efezu. Ako imaš sve, a nemaš ljubav, onda si farizej. Poznaješ Zakon, ali ne poznaješ onoga koji ga je dao. To je tragedija, jer se on u Kristu spustio k nama da ga upoznamo.
Nema crkve bez ljubavi prema Bogu i onome što Bog najviše ljubi. Ljubav tek crkvu čini crkvom. Božje je pitanje pastorima i crkvama: volite li me toliko da ćete djelovati u svijetu iz mojega srca i ljubavi prema meni? U tome se slučaju ne trebamo bojati neuspjeha niti u ovom zbunjenom svijetu. U Kanadi se samo 10% ljudi danas deklarira kršćanima, ali 87% ljudi inzistira da Bog postoji. Bog je već na djelu i traži ljude. Hoćemo li ići s njim?
Gary je završio svoja predavanja molitvom i blagoslovom za hrvatsku crkvu: da zna prepoznati Boga i njegovo djelo te se predati onome što je najvažnije.
Posljednje nedjeljno bogoslužje predstavljao je kolaž molitve, slavljenja i svjedočanstva onoga što Bog čini kako u životima pojedinaca tako i zajednica odakle su došli sudionici kampa. Danijel Časni je posvjedočio o Božjem vodstvu pri kupnji zgrade za potrebe crkve u Dubravi u Zagrebu, pastori Petar Pilić iz novosadske crkve i Nyul iz Vojvodine govorili su o načinima Božjeg djelovanja u životima pojedinaca i zajednice u teškim vremenima, a Todd Dick iz Murskog Središća, Amerikanac na privremenom radu u Hrvatskoj, svjedočio je o tome kako je napuštanje vlastitog doma zbog službe Bogu i njegovu narodu više od žrtve. 'To je investicija', istaknuo je Todd. O 'English campu' u Karlovcu govorila je Melanija Ružička.
