„Ne mislite li da je vrijeme da napišemo novu Bibliju?“ Nedavno je pitao jedan student. „Ova je zastarjela u svojim zahtjevima pa nije ni čudo što je više nitko ne čita.“ Ovaj prijedlog točno izražava postmoderne postavke suvremenog čovjeka: Prvo, ne postoji apsolutna istina – dakle, Biblija, koliko god stara, ne može biti 'božanska' nego samo ljudska riječ. Drugo, ako je ljudska, možemo je zamijeniti. I više još, trebamo je zamijeniti jer, iako joj se možemo diviti kao vrhuncu stare svjetske književnosti, uvažavati njezin utjecaj na kulture ili joj prigovarati za povijesne promašaje, ona je jednostavno izraz nekog drugog, nama stranog i prošlog vremena. Ako suvremeni čovjek treba Bibliju, onda neka to bude njegova, suvremena inačica, ili bolje još – SVATKO neka napiše sebi Bibliju kakva mu odgovara.

Psalmist pak razmišljajući o Riječi Božjoj ovako govori: „Tvoja je Riječ, Gospodine, nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit odluke. U nevolji sam velikoj, Gospodine, po riječi me svojoj poživi.  Prinose usta mojih primi, Gospodine, uči me sudovima svojim. Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba. Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu (Ps 119, 105-111).

Nasuprot konfuzije ljudskih riječi, načela i odredbi koje su vođene sebičnim, tlačiteljskim ciljevima, Psalmist vidi vrijednost Božjih načela u Bibliji kao  svjetlo za svoj život. To je  svjetlo postojano i pravedno i usmjereno na pravdu za sve ljude, a rezultat poslušnosti Božjoj Riječi je istinski život i radost.

Psalmist navodi primjere:  Božja riječ znači život u velikoj čovjekovoj nevolji. Svatko tko je pritisnut nevoljama može u knjizi Psalama naći utjehu i nadu za svoju situaciju jer ta Riječ podsjeća da je zemlja, bez obzira na privid, u Božjoj ruci i da se možemo pouzdati u Božju  vjernost. Bog je Stvoritelj i Spasitelj svijeta. Mnogobrojna su svjedočanstva njegovog spasenjskog djela prikazana u njegovoj Riječi. I ona su utjeha nama. Ako je djelovao u korist nekih drugih ljudi – zašto ne bi i u našu korist?

Zatim, Božja je riječ postojana mudrost za cijeli život. Naša okolina uvijek izmišlja nova pravila igre. Nekad je to primamljivo i čini se kao instant rješenje za naš problem, a onda otkrijemo da su to samo prikrivene udice na koje ćemo se uhvatiti i izgubiti svoj život.

Božja je riječ i kičma za vjernika. Po njoj nije prepušten samovolji raznih spletkara koji žive od situacijske etike: bijela laž ovdje, malo prilagođavanje pravila ondje i prije nego što se okreneš nađeš se u stupici koja uništi cijeli tvoj život. Ne skretati od Božjih zapovijedi – pa i onda kad nam nisu sasvim jasna, prije će se ili kasnije pokazati blagotvorno za naš život i napredak.

Tako, umjesto da pišemo sebi Biblije kako nam se sviđaju, trebali bismo u ovo konfuzno i turbulentno vrijeme isprobati živjeti po imperativima Božje Riječi. Psalmist svjedoči da je pouzdanje u tu riječ za njega  temelj, nada i radost života. Ako vas, dragi čitatelji, muči konfuzija života ili kakva druga nedaća – ohrabrujem vas na čitanje Božje riječi. Iz iskustva znam da poslušnost njenom svjedočanstvu donosi pobjedu i pravu radost.