Što je bit djelovanja Duha? Koji je njegov zadatak? Dovesti nas u Božju blizinu! Isus bi rekao: 'uvesti u svu istinu'. Zadatak Duha je osposobiti čovjeka da vrši ono što je Isus rekao da je prva i najveća zapovijed, a da je druga njoj jednaka: 'Ljubi Boga cjelim svojim bićem i bližnjega kao sebe samoga!' Duh za razliku od Zakona to čini stvarajući unutrašnje raspoloženje u čovjeka. Njegovo ime Duh Sveti pokazuje i njegovo djelovanje. On je Duh posvetitelj.

Nitko nikad nije 'bijela knjiga' kad je riječ o djelovanju Duha. Svaki čovjek, svatko na svoj način tijekom života doživljava (već od najranijeg djetinjstva) poticaje Božjega Duha u tom smjeru i u tom smislu. Drugim riječima: 'nitko ne kreće od nule'. Svaka je životna priča moguća samo zato što je u svijetu na dijelu 'Duh životvorac' kako bi reklo Vjerovanje.

S čim je Duh povezan? Ako Duha vežemo uz Riječ kako to traži Luther, tada kročimo utabanim stazama tuđih iskustava što je lakše (i za većinu vjerojatno prihvatljivije, jer lakše je po formulama) ali je i veća opasnost od klišeiziranja. Ako Duha više vežemo uz molitvu tada je tu veća sloboda, neposrednost odnosa (Božjega govora – kao Henoku i Abrahamu primjerice koji nisu imali Pisma), ali je dakako veća opasnost od podlijeganja vlastitim mislima, porivima i željama koje olako možemo poistovjetiti s nakanom Duha. Tekst svjedoči o iskustvu drugih, a molitva nas uvodi u naše iskustvo. Molitvu pri tom valja shvatiti u duhu pjesme koju pjevamo: 'Na molitvi u susretu kad tebi Bože prilazim...' Molitva je susret, a ne moljakanje. Luther, kako rekoh, govori kako se onaj koji traži Duha treba okrenuti Riječi, a ne osami. No, baš na temelju Pisma, držim da je Duh povezaniji s molitvom nego Riječju. Time dakako ni na koji način ne želim umanjiti vrijednost Riječi, ali budući da je bilo vremena kad Riječi (u pisanom i dostupnom obliku) nije bilo, pitam se što je zajedničko svim vjernicima kroz cijelu povijest? Mogla je biti i bila je, molitva, meditacija, klanjanje. Unutrašnje duhovne discipline, kako bi rekao R. Foster.

I na kraju konkretna pitanja za svakog od nas pojedinačno i nas kao zajednicu:

- Koliko je djelovanja Duha u našim životima, tj. koliko mu dopuštamo da u nama djeluje?
- Prepoznajemo li njegovo djelo, tj. jesmo li osjetljivi za njega?
- Jesmo li spremni kao pojedinci i kao zajednica promijeniti 'kurs' kad vjetar (Duh) zapuše u drugome smjeru?
- Možda nam se u nekom trenutku našega života učini da je 'malo Duha' u nama, ali poštena i iskrena inventura će pokazati da su godine koje su za nama, bile godine u kojima je Bog na različite načine u nama gradio, obnavljao svoju sliku. I za to mu želimo biti zahvalni jer jedino zahvalan čovjek može očekivati da će Bog u njemu nastaviti svoje djelo.

S jedne strane imamo pravo reći s pjesnikom: 'Premalo te još'te ljubim, Spasitelju dragi moj', no s druge strane valja se osvrnut na godine koje su za nama i reći:

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.
                       (Psalam 103)

p. Giorgio Grlj