Davno nije svanuo tako sretan Uskrs, reče Zoran Šprajc najavljujući TV Dnevnik na uskrsnu nedjelju, jer je dvije milijarde ljudi u svijetu slavilo Uskrs. Nažalost, to je privid. Poučavani kroz stoljeće sumnje, danas više nego ikad, ljudi, pa i oni koji se nazivaju kršćanima, ne vjeruju da je uskrs realna mogućnost. Ako se izuzme folklor, Uskrs je zapravo osporavan blagdan. Je li doista tako važan?

Pitanje zapravo nije ni suvremeno ni originalno. U Novome zavjetu već apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše: '... ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća mrtvih? Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera... vi ste još u svojim grijesima...ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.' (15 pgl).

To je zapravo ozbiljan poziv vjernicima da preispitaju svoju vjeru. Apostol upozorava na površnost onoga što ljudi nazivaju 'vjerom u Boga'. Kršćanska vjera podrazumijeva činjenicu da je Bog čudesno zahvatio u ljudsku povijest i pobjedom nad smrću omogućio život. Ne vjerovati u tu božansku intervenciju, čini vjeru u Boga u ovom životu, u najmanju ruku smiješnom. Ako Bog nije intervenirao, ako nije pobijedio najvećeg neprijatelja ljudi – smrt – nema svrhe vjerovati. Nema svrhe živjeti po njegovim pravilima. U tom su slučaju u pravu samoživi sebičnjaci koji su sve pogazili. Onda je samoživost sredstvo za pobjedu. I, jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti. Isus Učitelj može biti simpatičan i mudar, ali simpatija i mudrost te ne vode na vrh gdje ima mjesta samo za jednoga.
Ali apostol inzistira na Uskrslom te pouzdano kliče: 'Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. ... Jer kao što po Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.' Onima koji s Uskrslim računaju dostupna je sva snaga uskrsnuća i ništa više nije nemoguće (Ef 1,15-20), jer ako smrt ne može zaustaviti Boga, ne mogu to ni nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač! Naprotiv, u Uskrslom i mi koji vjerujemo 'sjajno pobjeđujemo unatoč svemu tome' veli Pavao u Rim 8,35ss. Možda se nekad čini da gubimo kad prolazimo kroz mrak svijeta ili da smo ludi kad idemo Isusovim putem držeći se božanskih propisa. Možda nekad i umiremo u toj borbi nepravedno, kao što je i Krist prošao smrt. No Krist je uskrsno i u toj vjeri mi živimo i umiremo za druge a nekad i zbog njih. To je nevjerojatna revolucija kršćanske vjere – da netko položi svoj život za druge u vjeri da Bog uskrišava mrtve.

Zamislimo samo silu koja bi se pokazala kad bi kršćani u Hrvatskoj, njih nešto manje od 4 milijuna, od onih 2 milijarde u svijetu, doista vjerovali u snagu Uskrsa pa se lišili sebičnih ambicija i hodanja po glavama drugih, smicalica, nasilja i varanja i vjere u pravo na instant bogatstvo. Kad bi se umjesto toga žrtvovali za druge do kraja bez obzira na cijenu – jer vjeruju da njihov Bog pobjeđuje smrt i uskrisuje mrtve. Zamislite tu silu. Zamislite tu kršćansku Hrvatsku.