Dok smo se u studenom prošle godine vozili kroz Bet Šemeš, grad u Izraelu u koji je došao Kovčeg Saveza nakon što je neko vrijeme proveo kod Filistejaca, gledali smo u subotnje predvečerje cijele obitelji ortodoksnih Židova kako se polako pješice približavaju lokalnoj sinagogi. Svi svečano obučeni, muškarci s onim velikim šeširima i uvojcima kose koje im se preko uha spuštaju na ramena, žene i djevojčice u svečanim opravama. Šabat se primiče kraju i valja to obilježiti zajedničkom molitvom i čitanjem Tore.
Dok je Učitelj hodio ovom zemljom i on je jedne subote krenuo u sinagogu. Bilo je to u Nazaretu. Teško je opisati oduševljenje s kojim su ga okupljeni dočekali. A tek njegove riječi! Evanđelje svjedoči da su mu svi odobravali i divili se milosnim riječima koje su izlazile iz njegovih usta. Ima li ljepše slike: okupljeno bogobojazno mnoštvo a posred njih Učitelj čije riječi izazivaju divljenje?
No sljedeća slika nije ni malo nalik ovoj. Tu istu skupinu ljudi nalazimo na rubu litice na kojoj je izgrađen njihov grad, ovaj put s povicima mržnje na njihovim usnama, zasukanih rukava na rukama koje su spremne Učitelja strmoglaviti niz liticu. Što se to dogodilo u sat vremena da se bogobojazni ljudi prometnu u potencijalne ubojice?
Učitelj je rekao riječ koju nisu htjeli čuti. Nisu na nju bili spremni. Razumijemo ih jer nitko od nas ne blista od sreće kad čuje ono što mu nije po volji. Što im je rekao? Rekao im je da je od svih udovica u Izraelu Ilija bio poslan jednoj strankinji i da nijedan gubavac u Izraelu nije bio izliječen, već je blagodat izlječenja doživio vojskovođa neprijateljske vojske. Rekao im je zapravo ovo: Bog u koga vjerujete i kojemu se klanjate nije Bog Židova, već Bog svemira. Bog svih ljudi. Petru je trebalo puno vremena da mogne izustiti: 'Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv' (Djela 10.34,35).
Neka Učitelj koji po svojoj riječi svake nedjelje dolazi među nas, okupljene u njegovo ime, naiđe na narod kojega neće ljutiti njegova širina. Neka naiđe na narod koji će milosrđe koje je doživio biti spreman protegnuti i na one koji su još daleko. Neka u bogoslužbenom prostoru Uskrsli vidi da nema 'vrata i prozora', da Duh slobodno puše gdje god hoće. Iskazati dobrodošlicu Učitelju je uvijek riskantno jer nas nikad neće ostaviti u zadovoljstvu postignutim. Tražit će uvijek više, otvarati uvijek nove horizonte. Blago spremnima na to, njihova je spoznaja beskonačnosti.