Ovogodišnja misijska konferencija Ima nade bila je mini jubilej, odnosno 15. po redu. Održala se od 14.- 16. veljače u prekrasnoj Crikvenici, koja nam uvijek napuni naše sunčane baterije pa lakše dočekamo proljeće. Za naše duhovne baterije pobrinula su se dva domaća i jedan govornik preko „bare“, talijanski pastor iz grada u koji vode svi putovi. Ovom prilikom iz Rima put je vodio prema Crikvenici.

Konferenciju je otvorio „doktor hitne pomoći“, brat Josip Surča, koji nas je, u skladu sa svojim pozivom, odlučio osvijestiti na hitnost evangelizacije kroz poruku Sada je pravo vrijeme! Hitnosti evanđelja postajemo svjesni kada god se suočimo sa čovjekovom smrtnosti, kao i kada nas Sveto pismo (ili pak dramatičan YouTube video) podsjeti na mogućnost skorog Kristova povratka. U petak ujutro s govornice nam se predstavio naš talijanski gost, pastor Leonardo De Chirico, doktor i predavač povijesne teologije (na temu teologije Katoličke Crkve poslije Drugog vatikanskog sabora), te osnivač i pastor reformirane baptističke crkve u Rimu. Na prvome predavanju, Idoli Rima i idoli vašega grada, Leonardo nam je predstavio potrebu da kršćani znaju prepoznati iskrivljena mišljenja o Bogu, svijetu i životu kao idole koji ljude zarobljavaju i podjarmljuju. Lažna sigurnost koji pruža Rimski mir, prisutnost Vatikana kao nadomjestak za carsku vlast i tzv. „slatki život“ samo su neki od idola tzv. „Vječnoga grada“. Međutim, zadaća je svakoga pastora i osnivača crkve da prepozna specifične idole u gradu ili mjestu u kojem služi, te da ponudi evanđeoske alternative.

Drugo predavanje ticalo se Propovijedanja i evangelizacije u katoličkom okruženju. Prije svega, Leonardo je postavio pitanje treba li naš pristup Katoličkoj crkvi nalikovati na Pavlov pristup propovjednicima evanđelja iz Filipljanima 1,15-21 ili pak onima iz Galaćanima 1,6-9. Drugim riječima, propovijeda li KC isto ili neko drugo evanđelje. Njegov je zaključak da je službeno učenje KC drugo evanđelje, ali da su mnogi katolici nedosljedni tomu nauku. Evanđeoski kršćani trebaju biti svjesni da ove dvije kršćanske tradicije često koriste iste riječi ali s drukčijim značenjem. Na primjer, dok je u evanđeoskoj teologiji opravdanje događaj kada nas Bog proglašava čistima od grijeha po vjeri u Krista, u katoličkoj teologiji ono je sakramentalni proces. Također, važno je pokazati osobne elemente kršćanskoga života te integrirati to osobno svjedočanstvo i život crkve. Govornik je također istaknuo važnost uvijek se iznova vraćati na Sveto pismo, objašnjavajući ga, ističući njegovu konačnost te pokazujući njegov utjecaj na svakodnevni život. Predlaže da je dobro u propovijedima citirati crkvene oce, jer to pokazuje našu povezanost s povijesnom crkvom.

Nakon večernjeg štovanja i molitve, brat Ivica Horvat, pastor Baptističke crkve Zagreb u Radićevoj, govorio je na temu Navigacija (GPS) Svetoga Duha. Iz primjera evanđelista Filipa pokazao je da nas Sveti Duh uvijek želi voditi kako bismo proslavili Oca i Sina. Često smo mi ti koji nismo spremni čuti zov Duha kroz Božju providnost, govor, pa čak i nadnaravno djelovanje. Bog nas poziva da ustanemo i idemo. To je isti onaj Bog koji nam želi dobro, iako će nas poslušnost koštati komfornosti. Osim predavanja, čuli smo i nekoliko svjedočanstava, pjevački doprinos, a predstavile su se i tri teološke škole: Biblijski institut iz Zagreba, Visoko evanđeosko teološko učilište iz Osijeka i Teološka biblijska akademija iz Krapine.

Nismo se ni okrenuli, a već je osvanuo i treći dan konferencije, podjednako bogat duhovnim sadržajima. Naš gost iz Rima imao je još dva predavanja. Prvo, Iste riječi, drugo značenje: Što je krivo u Rimokatoličanstvu? i drugo, Osnivanje organskih crkava u manjinskom okruženju. Upitan za mišljenje o ekumenskom pokretu, De Chirico je istaknuo da se protivi ekumeni kao ekleziološkom zbližavanju Katoličke i evanđeoskih crkava, ali da istovremeno zastupa i utjelovljuje otvorenost prema dijalogu pa čak i suradnji u socijalnom angažmanu, kada isti nije pokrenut od strane KC kao religijski iskorak. Crkvama u manjinskom okružju predlaže da budu čvrste u evanđeoskim uvjerenjima ali fleksibilne u metodologiji. Naša realnost je spor ali stalan rast koji iziskuje dugotrajnu predanost i realistična očekivanja. Crkve trebaju biti nalik na proširene obitelji (ali ne nužno obiteljske crkve!), ljude treba privući duhovna kvaliteta i dubina a ne programi, a potrebno je maksimalizirati svećenstvo svih svetih, odnosno naglašavati služenje svih vjernika i u crkvi i izvan nje.

Nakon ukusnog objeda obogaćenog ugodnim razgovorima s braćom i sestrama iz raznih predjela Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja, uputili smo se našim domovima puni dojmova, razmišljanja i spremnosti da ono na što smo bili ohrabreni, pozvani i čemu smo poučeni sada i primijenimo svaki u svom kontekstu. Evanđelje je hitno, a Duh Sveti nas poziva da proslavimo Oca i Sina, a to možemo samo ako vjerujemo, živimo i naviještamo autentičnu Radosnu vijest puni nade u živoga Boga.

Miroslav Balint-Feudvarski