Razgovarali smo s prof. Anicom Kerep, novom ravnateljicom Srednje škole Čakovec o njezinom privatnom i profesionalnom živote, te o izazovima s kojima se susreće u novoj ulozi. 

Predstavi na ukratko svoj osobni i profesionalni put.

Treće sam dijete u obitelji u kojoj se svaki dan pjevalo, molilo, čitalo iz Biblije. Jako sam voljela slušati priče, maštati, čitati, svi su me voljeli. Roditelje nisam nikada čula da se svađaju. Kako sam ja odrastala tako je rasla i moja vjera u Boga. U 13.oj godini sam doživjela snažan susret s Isusom, krstila se i bila veoma aktivna u crkvi: pjevala, svaki dan bila s mladima u crKvi, radila s djecom u nedjeljnoj školi, pjevala u muzičkoj grupi. Odrastala sam u propovjedničkoj obitelji koja je imala skromna primanja, roditelji su mislili da ću se po završetku medicinske škole zaposliti. Međutim, prijatelji su me poticali da nastavim školovanje, a moja starija sestra i brat su mi omogućili odlazak na fakultet u Zagreb gdje sam završila paralelni studij Fakulteta za defektologiju i Filozofskog fakulteta i stekla zvanje diplomiranog defektologa - nastavnika razredne nastave. Završila sam i poslijediplomski studij za profesora vjeronauka. Tijekom studija sam aktivno sudjelovala u raznim službama u crkvi: pjevala, prevodila, radila s djecom i adolescentima, vodila bogoštovlja i kampove, sudjelovala i vodila grupe za proučavanje Biblije. Zaposlila sam se kao nastavnik razredne nastave, upoznala supruga Ivicu i udala se. Rodilo nam se troje prekrasne djece. Ivica me uvijek poticao da se nastavim usavršavati. Slijedilo je nekoliko radnih mjesta: u bolnici u Njemačkoj, zaštitnoj radionici kao radni instruktor, udruzi Društva prijatelja Biblije, dok sam bila uključena i u početke rada baptističkog i evanđeoskog vjeronauka, radila na projektu dječjeg biblijskog vodiča, te godinama radila u povjerenstvu za vjeronauk pri Zavodu za školstvo (danas Agencija za odgoj i obrazovanje), predavala srednjoškolski vjeronauk, sudjelovala na edukaciji u zemlji i inozemstvu, predavala na Evanđeoskom teološkom fakultetu, organizirala susrete djece, adolescenata, samaca, vjeroučitelja, educirala i vodila timove volontera. Prije šest godina poželjela sam probati i struku defektologa. Zaposlila sam se u Centru za rehabilitaciju Zagreb. Zatim je došla ponuda da razmislim o mjestu ravnateljice. Suprug i ja smo razmišljali o preseljenju u Dalmaciju, a odlazak u Čakovec je bio suprotan pravac. Nakon mjesec i pol dana intenzivne molitve i razmišljanja odlučila sam skupiti dokumente i predati ih na raspisani natječaj.
Ukratko: Imam 52 godine, 27 godina radnog staža, 27 godina bračnog staža, 25 godina roditeljskog iskustva, 6 radnih mjesta iza sebe i mnogo volonterskih mjesta gdje sam služila kako me Gospodin pozivao.

Od početka ove školske godine služiš kao ravnateljica Srednje škole Čakovec. Upisan je i drugi naraštaj učenika. Koji su izazovi s kojima si se susrela na početku svog rada?

Nakon što sam izabrana za ravnateljicu, odmah sam počela s radom. Poslovi su se redali strelovitom brzinom. Nisam se stigla ni oprostiti s kolegicama iz Zagreba. Počela je školska godine s 227 upisanih učenika, sučeljavanje u novinama s bivšim ravnateljem, nova škola, nova sredina, upoznavanje sustava, njegova funkcioniranja i izgradnje, proces pripajanja Učeničkog doma Svjetionik školi, ogromni financijski izazovi,  ignoriranje odgojno obrazovnih struktura na svim razinama do završetka procesa pripajanja Doma Školi, kolektiv s 44 djelatnika, različite ideje o tome što je škola i kako treba funkcionirati. Prvih 100 dana donijelo je 1000 izazova koji ne stanu u ove retke.

Možeš li uskladiti obiteljski život u Zagrebu s poslom u Čakovcu?

Tijekom radnog tjedna u Čakovcu živim samostanski. Radim, eventualno prošetam ili odem plivati, radim, jedem, odspavam pa opet radim. Na kraju svakoga dana vodim duge razgovore sa suprugom. Pruža mi podršku na daljinu.  Imam(o) i nekoliko bliskih prijatelja koji mene i ovaj posao svakodnevno prate. Ivica i prijatelji osjete kada sam pod pritiskom pa pojačaju podršku i molitvu. Vikendom putujem kući u Zagreb. Djeca su odrasla i samostalna.  Drago mi je vidjeti da mogu bez mene (uz svesrdnu tatinu pomoć). Ipak mi je bilo drago čuti komentar naše najmlađe kćeri da je lijepo kada je mama doma. Kad se uspijemo nedjeljom skupiti oko stola bude velika graja, puno smijeha i pokušaja da se dođe do riječi. To me odmara i opušta.

Kakvi su planovi za školu (prostor, programi...)?

Škola je kombinacija gimnazijskog i strukovnog programa medicinskog usmjerenja. Sada je upisano 8 razrednih odjela prvih i drugih razreda. Na godinu se planira upisati treća generacija učenika. Ove školske godine organizirana je nastava u dvije smjene zbog prostornih ograničenja. Trebat će se graditi nova školska zgrada. Vizija se rađa, a planovi će proizići iz nje. Kada pogledam kroz prozor vidim  najsuvremeniju školu u Hrvatskoj i šire. Više od škole. To je središte nove nade za naše društvo.

Jesu li učenici i njihovi roditelji zadovoljni sa školom?

Vijeće roditelja veoma se pozitivno izrazilo o školi, pristupu profesora učenicima, ljubaznom osoblju, vrhunskoj higijeni. Imali smo i veoma kvalitetno Vijeće učenika, otvoreno smo razgovarali, razmjenjivali ideje - potvrdili su da su zadovoljni u školi. Iz pojedinačnih susreta s roditeljima i učenicima zaključila sam da osjećaju da u našoj školi nisu samo broj. Vjerujem da smo okrenuti pravom cilju: Visoki obrazovni standardi, briga za svakog pojedinca, a djelatnici utjelovljenje znanja i vrijednosti koje poučavaju.

Kako se i koliko u svakodnevnoj nastavi osjeti da je riječ o školi kojoj je osnivač vjerska zajednica?

Predstavnici osnivača su aktivno uključeni u rad škole. Svaki da netko od osnivača nazove, posjeti nas, pruži podršku u poslovanju, pomogne riješiti tekuće probleme. Prema obrazovnim i stručnim kompetencijama pojedinci se uključuju kao volonteri u aktivnosti školskog kurikuluma (izvanškolskim i izvannastavnim aktivnostima) Članovi Školskog odbora svakodnevno stoje na raspolaganju  djelatnicima i učenicima, postoji otvorena email komunikacija. Na svakom važnom događaju tijekom školske godine dolaze predstavnici osnivača. Čitanje iz Biblije i molitva su sastavni dio naših važnih događanja u kalendaru škole.

Kakva je suradnja s gradski, županijskim i državnim strukturama?

Nakon što smo dobili Rješenje Trgovačkog suda o pripajanju Doma Školi, poboljšala se suradnja na svim razinama. Ima još mnogo prostora za razvoj i međusobno uvažavanje. Vjerujem da je najteže razdoblje iza nas i da ćemo zajedničkim snagama doprinijeti boljitku grada Čakovca, Međimurja i Lijepe naše.

Što čitaš u zadnje vrijeme?

Čitam Pisma ukradenim ljudima (Dražen Radman), a proučavam:  How to pray when life hurts (Ray Lawrence), What so amazing about grace (Philip Yancey), Revolucija u učenju (Dryden).