Netom završeni kamp za pastore i njihove obitelji na Činti, snažno je ohrabrenje vjerovanju u istinitost Apostolovih riječi u Kološanima 2.2,3: '...kako bi se njihova srca ohrabrila, povezana u ljubavi, te dosegnula do sveg bogatstva potpunosti razumijevanja, do spoznanja Božje Tajne - Krista, u kojemu su skrivena sva blaga mudrosti i spoznaje.' Ljubav, tj. poštivanje, prihvaćanje i praštanje braći i sestrama prethodi svakoj spoznaji istine. Možemo to i ovako reći: ljubav prethodi teologiji i nauku.

Povijest nažalost svjedoči da je poredak uglavnom bio obrnut. Na prvo je mjesto redovito zasjedala teologija s naglaskom na pravovjerju. Posljedice znamo: anateme, isključivanja, lomače (i ostale maštovito smišljene sprave za utjerivanje heretika u tor pravovjernih). Uime pravovjerja dokidalo se Kristovo djelo pomirenja. Svojom smrću na križu, ako ćemo vjerovati Apostolovim riječima, Isus je srušio pregradu razdvojnicu i od dvoga učinio jedno (Efežanima poslanica) i ostvario univerzalno pomirenje Boga i čovjeka, omogućujući time i pomirenje među ljudima kao i čovjeka sa stvorenim poretkom (Kološanima poslanica).

To je bit Kristova djela i to je ona Tajna o kojoj Apostol govori u svojim poslanicama. Spoznaja te tajne moguća je jedino onda kad su 'srca povezana u ljubavi'. No, nadahnuti aristotelijanskom logikom kroz povijest se išlo drugim putovima spoznaje istine: teološkim pomišljanjima i insistiranjem na čistoći nauka. To dakako ima svoju vrijednost i važnost ali nikako ne može biti na prvome mjestu. Apostol, ispravno shvativši Učitelja zna: zajednica Kristovih sljedbenika u ovom je svijetu prepoznatljiva po međusobnoj ljubavi. Gdje nema ljubavi, tj. međusobnog prihvaćanja i poštivanja svaka je teologija lažna, svaki nauk isprazan jer se protivi temeljnim odrednicama Kristove misije: pomiriti sve i dovesti u Jedno.

Nije tajna da, kao i u svakoj ljudskoj zajednici, postoje različiti stavovi po pitanjima vjere i morala i u našem Savezu. I ti stavovi ponekad mogu predstavljati nepremostive prepreke zajedništvu. Prepreka svijesti da prije svega svi ljubimo istog Gospodina i da iz te ljubavi služimo njemu i njegovu narodu. Nije bilo tako na Činti. 'Neću crkvenu politiku i neću teologiju na kampu' reče Toma Magda, predsjednik SBC-a i nastavi: 'družite se i budite prijateji.' I bi tako. Neki se po prvi put susretoše i upoznaše. Drugi produbiše prijateljstva, a svi zajedno spoznasmo da su 'srca povezana u ljubavi' pretpostavka razumijevanju istine i efikasne službe svijetu. Ne obrnuto. Tek nakon što se zajedno jede i pije, zajedno gleda vlastitu djecu kako se druže (na sreću) ne poznavajući antagonizme koji ponekad vladaju među starijima, možemo sjesti oko stola i s povjerenjem u dobre nakane drugog i drugačijeg raspraviti teološka pitanja. Ona nipošto nisu nevažna ali nisu primarna. Primarna je povezanost srdaca u ljubavi. Bogu neka je hvala (i ljudima koji su se oko toga potrudili) na pruženoj nam prilici da se susretnemo 'oči u oči' i u tim očima prepoznamo oči sestara i braće.