Svijet se nikad nije mijenjao tako brzo, temeljito i sveobuhvatno kao danas, i nikad nismo više čeznuli očuvanju „status quo-a“  - po svaku cijenu. Najbolje to vidimo u činjenici da starimo, imamo sve više bora, sve lošiji vid i sve smo bolesniji, a reklame nas stalno pozivaju da damo sve od sebe (i posebno novac) kako bi ostali mladi i lijepi - po svaku cijenu. Ali te promjene ka starosti upravo su ono područje koje nam najjasnije govori: nemoguće je ne se mijenjati!  Promjena je neminovna. Starenje je nezaustavivo.

I crkva je često mjesto gdje nas brinu promjene. Život je NEKAD bio tako lijep. Treba to zadržati. SADA je lijepo, samo ništa ne diraj! Kao da su promjene u crkvi bezbožne i nebiblijske.

Baš suprotno, promjene su neminovne. To mi govori i moje biće, koje se iz dana u dan mijenja i stari. Ali i Biblija sustavno i jasno govori ne samo o neminovnosti nego čak i o nužnosti promjena u životu kršćanina. Ako smo iskreni, i mi u zajednici zapravo trebamo i želimo vidjeti promjene – naravno, one nabolje. Želimo vidjeti da se novi obraćenici mijenjaju, da postaju zreli. Samo rijetko vidimo da se takvi rezultati neće dogoditi ako nismo spremni na promjenu u navikama.

U Ef.  4, 12-13 apostol govori zašto su promjene važne: da se sveti priprave za izgradnju tijela Kristova sve dok ne dostignu puninu rasta Kristova. Status quo u crkvi prvi je znak da ne živimo biblijski i da ne ispunjavamo Božju svrhu. Kao građevina u procesu izgradnje – crkva uvijek raste. I možemo uživati u cvijetu trešnje u proljeće, ali ako cvijet ne otpadne neće biti ploda. Moramo zapaziti ovo: Promjene u okolini koje nas često nađu nespremne, zapravo su božanski podsjetnik da se trebamo i mi mijenjati nabolje. 

Kako izgleda naš život u novije vrijeme? Jesmo li se promijenili nabolje ili smo oni isti, stari od prije dvadeset godina? Jesmo li u čemu nadrasli sebe, stekle neku novu i bolju naviku, postigle neki neočekivan uspjeh, savladali neku novu prepreku i pobijedile u nekom novom izazovu? Rim 12, 2b nas zove na promjenu stava kako bismo mogli upoznali Božju volju.

Promjena na bolje nema kraja –  nužna je i moguća cijeli život. Da! Čak i u starosti kršćani se mogu mijenjati. Dobro je naučiti da su vanjske promjene zapravo uvijek nove mogućnosti za duhovni rast i napredak. Jer vrijede ova pravila:

Sve što se rodi od tijela – umire; ono što je rođeno po Duhu, dozrijeva i donosi rod.

Prirodni čovjek s vremenom otvrdnjuje, duhovni čovjek smekšava;

Prirodno uspješan čovjek postaje egoist i paranoik; duhovni uspješan čovjek više i bolje služi;

Prirodni se čovjek boji promjena i pokušava ih spriječiti; duhovni čovjek  vidi prirodne promjene kao nove mogućnosti za napredovanje u vjeri.

Vesne Brezović