Na opasnoj obali, gdje se često događaju brodolomi, postojala je jednom jedna mala stanica za spašavanje. Zgrada je bila zapravo samo kolibica i imala je samo jedan čamac za spašavanje, ali nekoliko odanih članova stalno je pazilo more i, bez razmišljanja o sebi, danonoćno su izlazili, neumorno tražeći izgubljene. Mnogi su životi spašeni zbog te male predivne stanice pa je ona postala poznata. Neki od spašenih i brojni drugi ljudi iz okolnog područja, htjeli su se udružiti sa stanicom i dati joj svoje ime, novac i podršku za rad. Kupljeni su novi brodovi i izvježbani su novi timovi za spašavanje. Mala je stanica počela rasti.

Neki članovi stanice za spašavanje bili su nesretni jadnim izgledom stanice i njezinom lošom opremom. Smatrali su da se spašene za prvu pomoć treba dovesti na malo udobnije mjesto. Pa su zamijenili krevete za hitnu pomoć s pravim krevetima i stavili bolji namještaj u veću zgradu. Sada je stanica za spašavanje postala popularno mjesto okupljanja za njezine članove i oni su je prelijepo ukrasili i izvanredno opremili jer su stanicu počeli koristiti kao vrstu kluba. Sve manji broj članova se zanimao za odlazak na more u potrazi za izgubljenima pa su unajmili timove i spasilačke brodove da to rade. Motiv spašavanja još je uvijek prevladavao u uređenju kluba, a u sobi gdje su se održavale inicijacije za učlanjenje u klub stajao je čamac za spašavanje. Negdje u to vrijeme, blizu obale, nasukao se veliki brod i unajmljeni timovi za spašavanje doveli su puno promrzlih, mokrih, napola utopljenih ljudi. Oni su bili prljavi i bolesni, neki od njih imali su crnu boju kože, neki žutu. Lijepi novi klub bio je u kaosu, pa je vlasnički odbor odmah postavio zgradu s tuševima ispred kluba kako bi se žrtve brodoloma mogle oprati prije no što uđu.

Na sljedećem sastanku došlo je do podjele među članovima kluba. Većina članova htjela je prestati sa spasilačkim aktivnostima jer su bile neugodne i smetnja normalnom društvenom životu kluba. Neki su članovi inzistirali na spasilačkim aktivnostima kao primarnoj svrsi i isticali kako se još uvijek zovu stanica za spašavanje. Na kraju su bili nadglasani i rečeno im je da ako žele spašavati živote svih vrsta ljudi koji se nasuku u tim vodama mogu malo dalje započeti vlastitu stanicu za spašavanje. To su i učinili.

Kako su godine prolazile nova stanica je doživjela iste promjene koje su se dogodile i staroj. Razvila se u klub i osnovana je nova stanica za spašavanje. Povijest se nastavila ponavljati i ako danas posjetite tu obalu naći ćete brojne ekskluzivne klubove. Brodolomi su česti u tim vodama, ali većina se ljudi utopi!
Znate li da je Kristov rad na otkupljenju završen? Da se oprost od grijeha slobodno nudi svima koji se pokaju? Na što ste spremni kako biste pomogli da i drugi čuju tu poruku? Crkva nije udobni klub nego stanica za spašavanje!

autor nepoznat