«Zakaj ja ne volim ponedelek?» naziv je jingla koji se vrti na popularnoj radiostanici i odražava sentiment širokih narodnih masa. Prošao je vikend kad smo radili što smo htjeli a život je bio lijep. U ponedjeljak se vraćamo uobičajenim rutinama tlačiteljskog posla i borbe za golu egzistenciju. Za kršćane, stvar je još gora. Nedjelja je dan ushićenja i nadahnuća i života u Božjoj blizini. A ponedjeljak je početak tjedan dana dugog prebivanja u suznoj dolini. Tko bi i zašto volio ponedjeljak?!

No, Mark Greene, direktor Londonskog instituta za suvremeno kršćanstvo (LICC) nikako se ne može složiti s takvim osjećajima te je svoja promišljanja stavio u knjigu pod naslov: Thank God, it's Monday! – Hvala Bogu, ponedjeljak je. Time je želio naglasiti da je sav život kršćanina nadahnut i prožet Božjom prisutnošću pa zato i vrijedan življenja. Da, čak i uživanja! Ponedjeljak nije izuzetak.

Ta knjiga, jučerašnja propovijed i prošlotjedni seminar o biblijskom propovijedanju naveli su me da promislim o našem sveopćem naricanju nad ponedjeljkom i nad teškom sudbinom kršćana prožetom radom i naporima u takozvanoj «suznoj dolini». «Ne bi li nas upravo nedjelja, dakle naš susret s Bogom i njegova živa Riječ trebali potaći da jedva čekamo ponedjeljak?» Pitao je pastor na propovijedi jučer svoje zabezeknuto stado. Ponedjeljak čeka da poticaje i izazove kršćanske vjere provjerimo i živimo u svakodnevnim prilikama, u susretu s ljudima koji trebaju Krista (i trebaju mudrost koju smo naučili iz Božje riječi), u gombanju s problemima struke doživljavajući da je Bog vladar i nad intelektualnim promišljanjima i nad tehničkim dostignućima. Svjetovno «zanimanje» svakoga kršćanina zapravo je Božji poziv i zadatak – to je mjesto na kome nas je Bog pozvao biti misionarima!

Prošlotjedni seminar iz biblijskog propovijedanja dodao je još jednu dimenziju na priču o ponedjeljku. Duboko sam se zamislila kad je jedan student pitao: «Nije li to dosadno stalno propovijedati biblijski? Tko će nas slušati?» U svojoj je mladenačkoj iskrenosti izrazio ono što se svakog tjedna doživljava na propovjedaonicama. Etiketa «biblijskog propovijedanja» stavlja se na svakojake ljudske konstrukcije, a biblijski tekst postaje samo odskočna daske za vlastite ideje i mnogobrojne suhoparne doktrine u kojima se živa Božja riječ često izgubi. Takve konstrukcije ne mogu božanskim Duhom ugrijati srca niti božanskom mudrošću nadahnuti radno mjesto i svakodnevni život u tjednu punom izazova. One ne opremaju crkvu za njihovo misijsko polje.

No na seminaru iz biblijskog propovijedanja u Fužinama vidjeli smo kako naviještana Riječ može biti nadanjujuća i govoriti u naš život pružajući odgovore na najteža pitanja. Dominic Smart, pastor iz Aberdeena čitao je s nama pastoralne poslanice i pokazao nam iz njih kako se pripremiti za kršćanski život u netolerantnom kaotičnom okruženju postmodernizma. Toma Magda je na temelju Tita 3 ohrabrio pokazavši da, iako svijet neće biti ljepši, nada ipak postoji. Ta i mi nismo bili drukčiji, a Bog je ipak učinio čudo u našem životu! Takva Riječ te potiče i tjera da jedva čekaš da je isprobaš u svakodnevici pa uzvik «Hvala Bogu, ponedjeljak je!» postaje uzvik iskrenog oduševljenja Bogom i njegovom riječju koja je zadatak i ispunjenje – sve odjednom.

dr. Ksenija Magda